HISTORIJAT

JP „VIK“ d.o.o. Zenica - OD NASTAJANJA DO DANAS

JP „VIK“ d.o.o. Zenica - OD NASTAJANJA DO DANAS

Još prije 1855. godine Zenica je imala neku vrstu javnog vodovoda. Istina, voda iz tih javnih vodovoda u to doba nije se razvodila po kućama, ali se u principu sa izvora sa okolnih brda (Krč, Krivače, Zmajevac) dovodila drvenim ili zemljanim čunkovima na javne česme u naselju (u gradu). Tako npr. sa izvora na Krču voda se dovodila zemljanim čunkovima na Sejmensku česmu razdaljine oko 600 metara.
Sa brda Krivače, poviše Zukića mahale, voda se zemljanim čunkovima dovodila na česmu pred Kočevsku džamiju. Sa izvora na brežuljku zvanom Ćerhana, u podnožju Zmajevca, voda se dovodila kroz čunkove na Šehinu česmu koja se nalazila na mjestu dvorišta sadašnje pravoslavne crkve, a tada u vrijeme turske vladavine, tu je prolazila glavna džada-carski put, Sarajevo-Travnik-Zenica-Doboj-Bosanski Brod.
Vodovod braće Tarabara, hadži Saliha i hadži Mustafe u mahali Carina, gdje je voda sa jaza riječice Kočeva čunkovima kroz avlijski zid dolazila u avliju Tarabara, a tu kroz otvoreni kameni oluk padala u kameno tekne, preljevala preko kamenog tekneta i ispod ploče oticala u bašću. Vodovodi sa Krča i Krivača bili su u funkciji sve do 1882. godine kada su presječeni izgradnjom uskotračnog kolosjeka željezničke pruge Sarajevo-Doboj-Bosanski Brod.

Dakle, premda grad Zenica slovi kao grad koji je imao vodovode i tabhane još prije 1855. godine, ipak se na osnovu raspoložive dokumentacije sa sigurnošću može tvrditi da je prvi značajni vodovod izgrađen 1909.-1910. godine, kada je voda dovedena sa izvorišta Strmešnjak. Ukupna dužina od 6 kilometara finansirana je od strane zemaljske vlade u Sarajevu. Kaptaža Strmešnjak, vodovod i rezervoar u naselju Pečuj, izgrađeni su prema projektu inžinjera Wilhelma Bruknera koji je urađen u Beču još 1887. godine, a predan je u vlasništvo općini Zenica prilikom kolaudacije dana 28.11.1910. godine.

Za tadašnji vodovod kaptirano izvorište Strmešnjak, izdašnosti (kapaciteta) cca 15l/sec, nalazi se u dolini riječice Gračanice na udaljenosti 5,5 kilometara sjeveroistočno od naselja Blatuša u Zenici. Dovod vode u dužini 3.565 metara od kaptaže Strmešnjak do rezervoara na brdu iznad naselja Pečuj izveden je sa liveno-željeznim („gusanim“) cijevima profila 150 milimetara, a spojevi cijevi zaliveni su olovom. Dužina glavne vodovodne cijevi od rezervoara u naselju Pečuj do početka gradske mreže iznosila je 2.235 metara, a i gradska mreža je bila oko 6 kilometara. Tada je podignuto 15 javnih česmi.
Zabilježeno je da je te 1910. godine Zenica imala 7.215 stanovnika, što znači samo sa izvorišta Strmešnjak, odnosno iz gradskog vodovoda 180 litara po stanovniku svaki dan.
Uz postojanje najmanje 8 izvora (studenaca), niza bunara, te pored rijeke Bosne postojanje tri riječice koje su u to doba bile potpuno čiste (Babina rijeka, Kočeva i Potok) tadašnji Zeničani nakon izgradnje javnog vodovoda 1910. godine, imali su sasvim zadovoljavajuće i komforno vodosnabdijevanje.

Gradska vodovodna mreža bila je položena u granatom sistemu sa jednom glavnom cijevi. Potreba proširenja kapaciteta zeničkog vodovoda i dovođenja novih količina vode u gradski vodovod biva uslovljena izgradnjom kapitalnih objekata šireg društveno-ekonomskog značaja, koji su utjecali na život ali i na sudbinu Zenice: Rudnik uglja 1880. godine, Fabrika papira 1889. godine, Željezara Zenica 1892. godine, Kazneni zavod 1887. godine i dr. Pored navedenih, JP „VIK“ d.o.o. Zenica jedno je od najstarijih preduzeća u gradu, sa dugom tradicijom vodosnabdijevanja stanovništva i kompletne privrede pitkom vodom. Interesantno da je dizajniran projekat (izrađena projektna dokumentacija) za vodovod sa kaptaže Strmešnjak urađen 1887 godine u Beču, a da je gradnja tog vodovoda počela tek 1910. godine, iako su u Zenici u periodu od 1880. do 1910. godine intenzivno građeni i razvijani industrijski i drugi objekti, a broj stanovnika naglo se povećavao.

Opštinska uprava grada Zenice i njen tadašnji gradonačelnik Mehmedalija Tarabar, pokreću projekat rekontrukcije vodovoda u Zenici 1937. godine, kada je izgrađen novi vodovod sa riječice Gračanice, evropskog tipa tog vremena sa novim cijevima profila 250 milimetara, kapaciteta 28 litara u sekundi, što je bila gotovo dvostruka izdašnost u odnosu na prethodnu.
Tada se gradi vodozahvat na otvorenom vodotoku na riječici Gračanica sa uređajima za tretman (prečišćavanje) vode i sa pumpnom stanicom koja prečišćenu (obrađenu) vodu iz riječice Gračanice pumpa u novoizgrađeni rezervoar iznad naselja Pečuj koji je tada izgrađen u neposrednoj blizini rezervoara u koji gravitacijom dotiče voda sa Strmešnjaka. Broj javnih česmi tada je povećan na 47.

Te 1937. godine Zenica je imala oko 10.000 stanovnika te sa vodovodom Strmešnjak 15l/sec i vodovodom Gračanica 28l/sec ima na raspolaganju 370 litara vode po stanovniku na dan što znači da su se tada mogle zadovoljiti sve potrebe stanovnika za vodom i tada već prilično narasle industrije u Zenici.

Porastom broja stanovnika i razvojem industrije, rasle su takođe potrebe za vodom pa je godine 1948. proširena vodovodna mreža. Dakle, pored kaptaže Strmešnjak i vodozahvata iz riječice Gračanice iskorišten je izvor iznad naselja Klopče. Dovedena je voda iz izvorišta Klopče, sa izdašnosti 8l/sec, što znači da je u to vrijeme gradska vodovodna mreža u gradu Zenica imala ukupan dotok oko 50l/sec (izvorište Strmešnjak vodozahvata Gračanice i izvorište Klopče). Voda sa izvirišta Klopče u to vrijeme korištena je za vodosnabdijevanje naselja neposredno ispod izvorišta i novonastalog pogona klaonice i primarne obrade mesa „Zmajevac“. Dakle u početku je vodovod Klopče bio zasebna cjelina, nije bio spojen sa ostalom gradskom vodovodnom mrežom.

Godine 1954. Zenica broji 35.000 stanovnika, što zahtjeva obezbjeđenje i dovođenje novih dodatnih količina zdrave pitke vode u grad. Pristupa se izgradnji dovoda vode preko naselja Crkvice, iz Babine rijeke sadašnji vodozahvat Kasapovići (ranije Šutovića han, iza pećine) u dužini 4 kilometra i prijentovanim kapacitetom od 200 litara u sekundi. Taj vodovodni sistem za to doba predstavaljao je pravu modernu „fabriku vode“. U najkraćem roku izgrađeni su pjeskolovi, taložnici, brzi taložnici sa koagulacijom, pješćani filteri, uređaj za definfekciju, dvokomorni rezervoar čiste vode kapaciteta 500 m3. Dovodom vode iz Babine rijeke 1958. godine, obezbjeđene su dovoljne količine vode za grad Zenicu.

Tokovi razvoja grada Zenice ubrzo nameću potrebu dovođenja novih količina zdrave, pitke vode. Godine 1967., postignut je konačan dogovor i donesene odgovarajuće odluke od strane skupštine opštine Vitez i skupštine opštine Zenica, a već 1968. godine je počela izgradnja vodovoda Krušćica.
Do kraja 1969. godine izgrađene su kaptaže na izvorištu i cjevovod Krušćica-Zenica u dužini od 22 kilometra, te je iste godine i pušten u funkciju. Maksimalni kapacitet izvorišta je 520l/sec koja se po sporazumu općina dijeli u odnosu 23% za Vitez i 77% za Zenicu.
Cjevovod Krušćica-Zenica je projektovan po navedenom maksimalnom kapacitetu, tako da taj cjevovod može propustiti (provesti) maksimalno 520 l/sec, od čega se za grad Vitez isporučuje 120 l/sec, a za Zenicu može doteći maksimalno 400 l/sec. Voda se sa izvorišta Krušćica u početku dovodila u distributivni rezervoar na brdu Zmajevac, čije dvije vodne komore imaju ukupnu zapreminu 750 m3. Godine 1980., takođe na brdu Zmajevac, izgrađen je novi rezervoar. Zapremina ovog rezervoara je 2×10.000 m3, što znači da se radi o impozantnom, a nadasve veoma značajnom vodovodnom objektu za vodosnabdijevanje grada Zenice. Sada se voda sa izvorišta Krušćica doprema i disponira u oba rezervoara; stariji-Zmajevac 1. i noviji (pomenuti od 1985. godine)-Zmajevac 2., a nalaze se na međusobnoj udaljenosti od nekoliko stotina metara.
Odmah po završetku vodovoda sa Krušćice izbačen je iz upotrebe vodozahvat i vodovod sa riječice Gračanice, a glavni razlog ovome jeste zagađenje riječice Gračanice jer se uzvodno od vodozahvata širilo nekoliko naselja.
Dakle, od 1969. godine do danas, grad Zenica i okolna prigradska naselja imaju 4 izvora napajanja, odnosno 4 podsistema koji su preko odgovarajućih spojnih sistema i regulacije povezani i čine jedinstven sistem javnog vodosnabdijevanja grada i prigradskih naselja, od Janjića na jugu, do Banloza na sjeveru i od Gornje Gračanice na istoku do Vjetrenica na zapadu.

Napomena: Vrijednosti minimalnih izdašnosti iz novijeg perioda, iz prethodne tabele, zabilježene su u novembru 2012. godine. U novembru 2012. godine, sa izvorišta Krušćica za Zenicu je propuštano 185 l/sec, a pri tome je za grad Vitez disponirano 78 l/sec. Navedeno znači da je ukupna minimalna izdašnost izvorišta Krušćica bila samo 263 l/sec. (Maksimalna izdašnost izvorišta je 520 l/sec)
Iako je u zimu sa 2011. na 2012. godinu bilo dosta snježnih padavina, te su podzemne akumulacije bile popunjene, godina 2012. je praćena sa dugotrajnim i jako vrućim ljetom, dnevne temperature su dostizale 39 stepeni Celzijusa, a suša je trajala do kraja novembra.

JP „VIK“ d.o.o. Zenica, od osnivanja do danas, prolazilo je kroz niz različitih organizacionih formi i naziva. U periodu od od 1951. do 1954. godine, registrovano je preduzeće Gradski vodovod i kanalizacija Zenica, koje je 1956. godine preregistrovano u Komunalno preduzeće „Vodovod i kanalizacija“ Zenica.
Komunalno preduzeće „Vodovod i kanalizacija“ se 01.09.1965. godine integrisalo sa Građevinskim preduzećem „Rad“, pa je nastalo novo Komunalno preduzeće „Vodorad“ Zenica, koje je funkcionisalo do 1978. godine.
U junu iste godine (15.06.1978.), formirano je preduzeće KRO „Komrad“ Zenica u kojem su bila integrisane sve komunalne djelatnosti, gdje je bila i OOUR „Vodovod i kanalizacija“.
Posljednja reorganizacija preduzeća, izvršena je 01.01.1990. godine. Od tada ovo postaje zasebno preduzeće RO „Vodovod i kanalizacija“ p.o. Zenica, još uvijek društveno preduzeće sa radničkom samoupravom. Za direktora preduzeća Radne organizacije „Vodovod i kanalizacija“ p.o. Zenica imenovan je g. Ismet Jašić dipl.ing.građ., koji je u periodu poslovanja u sastavu KRO „Komrad“ Zenica godinama obavljao funkciju direktora organizacione jedinice OOUR „Vodovod i kanalizacija“.

U maju 2005. godine, po isteku mandata Jašić Ismeta dipl.ing.građ., na mjesto direktora dolazi g. Kahriman Ekrem dipl.ing.maš.

Dana 17.08.2006. godine usvajanjem odluke o usklađivanju statusa, sa Zakonom o privrednim društvima i Zakonom o javnim preduzećima Javno preduzeće „Vodovod i kanalizacija“ p.o. prelazi u Javno preduzeće „Vodovod i kanalizacija“ d.o.o. Zenica.

Obzirom da se ne zna tačan datum prvog osnivanja preduzeća za potrebe organizovanog vodosnabdijevanja Zenice, kao Dan preduzeća simbolično je uzet 22. mart, dakle isti dan kada se obilježava i Svjetski dan voda.

JP „VIK“ d.o.o. zenica u posljednjih 10 godina (od 2005. godine pa dalje) bilježi intenzivan napredak.

  • Iako nisu zahvaćena nova izvorišta, u Zenici od 2005. godine nema redukcija, što znači vodosnabdijevanje je sasvim uredno i stabilno. Nekoliko desetljeća prije 2005. godine, Zenicu su pratile redukcije u vodosnabdijevanju.

  • Gubici vode i neobračunata voda iz godine u godinu se smanjuju.

  • Građani i domaćinstva održavaju svoje kućne instalacije i racionalno troše vodu, tako da je potrošnja vode u 2014. godini u prosjeku iznosila 4,5 m3 po stanovniku mjesečno, odnosno 150 litara po stanovniku dnevno, a 2001. godine potrošnja je bila 7,3 m3 po stanovniku mjesečno.

  • Plaćanje naknade za vodu i kanalizaciju postaje sve urednije, tako da je stepen naplate u 2014. godini dostigao nivo od 94%, a za prvih 9 mjeseci u 2015. godini stepen naplate je 96%.

  • Zenica ima zasigurno najjeftiniju uslugu vodosnabdijevanja i odvodnje u Federaciji BiH, a možda i u Bosni i Hercegovini. Naime, 1000 litara vode košta 0,40 KM.

  • Iako pruža najjeftiniju uslugu u BiH, JP „VIK“ d.o.o. Zenica je stabilno i samoodrživo preduzeće, osposobljeno za dugotrajno poslovanje koje posljednjih 8 do 9 godina iz vlastitih sredstava u širenje vodovodne i kanalizacione mreže ili u rekonstrukcije i zamjene ulaže u prosjeku cca 1.000.000,00 KM svake godine.

JP „VIK“ d.o.o. Zenica je za sada jedino vodovodno preduzeće u BiH koje vodu za piće iz javnog vodovodnog sistema koristi za proizvodnju električne energije. Preduzeće je vlastitim sredstvima i bez kreditnog zaduženja izgradilo hidroelektranu nominalne snage 485 kW.

Elektrana je puštena u rad u augustu 2012. godine. Računalo se sa ekonomskim vijekom elektrane od 50 godina, a dosadašnje „ponašanje“ instalirane opreme obećava da će elekrtana moći raditi 100 godina.

Period povrata investicije je samo 3,5 godina. Navedeni period za rezultat ima činjenicu da JP „VIK“ d.o.o. Zenica za resurs električne energije ima 4 puta veći prihod nego rashod.

PERSPEKTIVE PREDUZEĆA

Preduzeće ima izrađenu studiju potreba i izvodljivosti (neka vrsta master plana) za period do 2035. godine. Studija je izrađena uz pomoć konzorcija konsultantskog preduzeća „Dorsch International“ iz Njemačke i „Instituta za hidrotehniku građevinskog fakulteta „ iz Sarajeva.

Po svim procjenama JP „VIK“ d.o.o. Zenica i grad Zenicu sa aspekta vodosnabdijevanja i odvodnje očekuje vrlo dobra, možda i blistava perspektiva

PROJEKAT „VODOSNABDIJEVANJE I ODVODNJA – BOSNA II“

Ovaj projekat podrazumijeva sanaciju, rekontsrukciju i unapređenje postojećih vodovodnih i kanalizacionih objekata JP „VIK“ d.o.o. Zenica, a uz pomoć Organizacije SECO – Švajcarske vlade i Njemačke razvojne banke – KFW.
Kroz ovaj projekat, početkom 2016. godine, očekuje se početak implementacije kratkoročnih mjera za period 2016. do 2018. godine iz navedene studije. Za ovaj period obezbjeđena su sljedeća sredstva:

  • oko 5,5 miliona Eura grant (nepovratnih sredstava) od vlade Švajcarske

  • oko 4,75 miliona Eura povoljnog kredita od KFW (od razvojne banke Njemačke)

Ova kreditna sredstva treba da vrati JP „VIK“ d.o.o. Zenica, a namjenjena su za:

  • obnavljanje dotrajalih vodovodnih i kanalizacionih instalacija

  • izgradnja novih vodovodnih i kanalizacionih instalacija, sistema i kolektora

  • rekonstrukciju, sanaciju i adaptaciju svih vodovodnih objekata (kaptaža, rezervoara, pumpnih stanica itd.)

  • restauracija distributivnog rezervoara u Putovićima za prihvat „Plave vode“, te izgradnju glavnih vodova za „Plavu vodu“ od rezervoara Putovići do naselja Radakovo-na desnoj strani rijeke Bosne i do naselja Bojin Vir-na lijevoj obali rijeke Bosne.

PROJEKAT „PLAVA VODA“

Stvoreni su svi uslovi i očekuje se u novembru 2015. godine potpis ugovora sa Evropskom bankom za obnovu i razvoj (EBRD) za dugoročni kredit od 11 miliona Eura i početak implementacije dugoočekivanog i za grad Zenicu izuzetno značajnog projekta „Plava voda“.

Projekat podrazumjeva izgradnju vodovodnog sistema za snabdijevanje sa izvorišta „Plava voda“ iz Travnika sljedećih gradova:

  • Travnik                     200 l/sec sadšnjih + 50l/sec novih količina vode

  • Novi Travnik               50 l/sec

  • Vitez                           50 l/sec

  • Busovača                    50 l/sec

  • Zenica                       350 l/sec

Planirano je da se projekat finansira, odnosno da kredit otplaćuju:

  • Federacija BiH, iz sredstava za zaštitu okoliša                                    25     %

  • ZE-DO kanton, iz sredstava vodoprivrednih naknada                         17,5   %

  • SBK, iz sredstava vodoprivrednih naknada                                           7,5   %

  • JP „VIK“ d.o.o. Zenica                                                                           34,64 %

  • Općina Novi Travnik                                                                              5,8   %

  • Općina Busovača                                                                                   6,12  %

  • Općina Vitez                                                                                          3,44  %

  • Općina Travnik                                                                                      0,00  %

Implementacijom navedena dva megaprojekta, grad Zenica i JP „VIK“ d.o.o. Zenica imat će definitivno riješeno i stabilno vodosnabdijevanje u narednim desetljećima, pa i u sljedećem stoljeću. Odmah po dovođenju „Plave vode“ prestat će definitivno korištenje zahvata na otvorenom vodotoku Babina rijeka.

  • Od 2005. godine u Zenici nema redukcija u vodosnabdijevanju.

  • Od 2006. godine stalno se širi vodovodna mreža na prigradska naselja i sela, a proizvedene (zahvaćene) količine vode se smanjuju jer se stalno smanjuju gubici u javnoj mreži i kućnim instalacijama.

Naime, količina proizvedene (zahvaćene) vode je u funkciji i zavisi od potreba potrošača. Navedeno znači da, zahvaljujući značajnom smanjenju gubitaka na javnoj gradskoj mreži i domaćinskom ponašanju građana koji otklanjaju kvarove na vlastitim instalacijama i racionalno troše vodu, potrebe za vodom se smanjuju iako se mreža širi i broj potrošača raste.